Doktor preporučuje – prim. dr Vesna Čolaković Popović: Samopregled dojki treba da postane navika i ritual
Gošća rubrike “Doktor preporučuje“, koju Radio Bar svakog utorka realizuje u okviru emisije „Sunčanom stranom ulice“, bila je primarijus doktorka Vesna Čolaković Popović, ginekološkinja onkološkinja.
Direktan povod za intervju je što smo u Ružičastom oktobru, mjesecu borbe protiv karcinoma dojke.
RB/BI: Zamoliću Vas da našim slušateljkama i čitateljkama portala objasnite šta je zapravo karcinom dojke?
Dr Čolaković Popović: Dojka, kao organ, ima žljezdano tkivo koje je dominantno i ima svoju funkciju i dio koji pripada vezivnom, masnom tkivu. Međutim, najčešći maligniteti kod dojke su upravo oni koji se dešavaju i potiču iz žljezdanih struktura dojki.
RB/BI: Karcinom dojke je u Crnoj Gori najčešće maligno oboljenje kod žena. Kako to objašnjavate?
Dr Čolaković Popović: Nije samo u Crnoj Gori, već je to najčešći malignitet kod ženske populacije gledano i globalno. Kako da to objasnimo? Možda ako Vam ispričam da je to bolest koja je najrjeđa u Japanu i drugim dalekoistočnim zemljama. To se tiče njihovog načina života i režima ishrane. Ali, kada Japanke dosele i žive, recimo u Sjedinjenim Državama (o tome je napravljena studija), učestalost karcinoma dojki kod Japanki, koje žive dovoljno dugo na teritoriji SAD-a, ne razlikuje se od učestalosti tog karcinoma u odnosu na ostale stanovnice SAD-a. To se može objasniti tamošnjim stilom života i navikama.
RB/BI: Koji su mogući simptomi i znaci raka dojke?
Dr Čolaković Popović: Kao i svi maligniteti, ni karcinom dojke nema neke tipične simptome i znake, pa u organu dugo boravi, razvija se i buja ta teška i ponekad smrtonosna bolest, a da žena to prosto ne osjeća. Kada nešto primijeti, to je, najčešće, nekakva kvržica na dojci koju napipa. Osim toga, na bolest može da ukazuje i iscjedak iz bradavice, poseban oblik bradavice (mi to zovemo „malinasta“ bradavica, koja se možda malo više peruta nego što je to slučaj sa drugom). Takođe, može se desiti da se na tkivu dojke, odnosno dijelu koji se ne tiče zone bradavice, pojavi mreškanje kože koje, na drugim djelovima tijela izgleda kao pomorandžina kora i podsjeća na celulit, a uopšte nije ni slično tome, već ukazuje na nešto vrlo zlokobno što se dešava ispod kože. Simptomi i znaci su vrlo diskretni. Kada je uznapredovao, onda to bude neka rana na dojci koja ne zarasta, ili jednostavno crvenilo praćeno bolom u dojci. Tada se radi o odmaklom karcinomu, koji ide i sa otokom u pazuhu sa iste strane, tako da ono što mogu reći je da je ta bolest najčešće asimptomatska.
RB/BI: Nije svaka promjena koju opazimo, maligni tumor. Koje se još promjene na dojkama dešavaju i koliko one treba da izazovu zabrinutost?
Dr Čolaković Popović: Druge promjene na dojci, takođe, mogu da se napipaju. Neke od njih uopšte ne treba da izazivaju zabrinutost. To su obično cistične promjene koje mogu da se pojave i nestanu, od zavisnosti od veličine, a mogu da se saniraju i hirurškim putem. Radi se o fibrocističnim promjenema, koje su kod žena najčešće povezane sa hormonalnim disbalansom. Ono što treba da zabrinjava, a za to treba da postoji patohistološka potvrda (doktor to treba da vidi i uzme uzorak) su nekakve hiperplastične promjene (hiperplazija sa atipijom). One su „alert“ da to više ne smije da boravi u dojci, jer će kroz neko vrijeme da tvori karcinom, ili su to papilarne izrasline (koje, opet, zahtijevaju patohistološku dijagnozu, pri čemu doktor uzima isječak).
RB/BI: Da li preporučujete operativno tretiranje i benignih promjena na dojkama?
Dr Čolaković Popović: To u zavisnosti o kakvoj se promjeni radi. Neke mogu da se prate, a neke zahtijevaju da budu odstranjene, iako su benigne.
RB/BI: Koje su mjere prevencije, kako preduprijediti i da li je to uopšte moguće, da se karcinom razvije?
Dr Čolaković Popović: Mjere prevencije kod karcinoma dojke mogu biti kao i kod karcinoma grlića materice – primarne i sekundarne. Kod karcinoma dojke u primarnoj prevenciji nemamo nešto specifično, neki faktor, kao što kod grlića imamo vakcinu da spriječimo nastanak infekcije. Znači, kod karcinoma dojke se preventivne mjere svode na ono što, eventualno, može da spriječi nastanak karcinoma. Moramo se sada vratiti faktorima rizika, jer su neki od njih u vezi sa genomom, sa polom, pa tako ne možemo uticati da se karcinom spriječi. Na drugoj strani, faktori rizika na koje možemo da utičemo, su gojaznost (preduprijediti je, ili ako je žena gojazna, mora da se potrudi da redukuje tjelesnu težinu, promijeni način ishrane), kao i sedentarni način života kojeg možemo promijeniti fizičkom aktivnošću. U faktore koje ne možemo da preduprijedimo je doba kada je nastala prva menstruacija i kada se završila posljednja, a to zavisi od genetike i fenotipa. Ono čime mogu da utiču, je da žene rađaju djecu, treba da doje djecu, jer multiparitet je obrnuto proporcionalan sa nastankom karcinoma dojke. Karcinom dojke je češći kod žena koje nisu rađale, ili koje imaju samo jedno dijete. Takođe, moderan način života navodi ženu da ostaje trudna i da se porađa poslije 30-e godine. Žena koja se porodila u tom dobu, u većem je riziku od one koja se porodila u 20-im godinama. Sekundarna prevencija, ostavljena za kasniju životnu dob, je skrining koji podrazumijeva mamografiju nakon 50 godina.
RB/BI: Kako je u Crnoj Gori organizovan skrining?
Dr Čolaković Popović: To je zacrtano i osmišljeno u zdravstvenom sistemu i sprovodi se od strane izabranog doktora, na način da žena dobije poziv i uput na pregled mamografom.
RB/BI: Kako se rak dojke liječi?
Dr Čolaković Popović: Trojako. Onako kako u ovom momentu medicina jedino može da liječi maligne bolesti, a u zavisnosti od stadijuma. Ako je rani stadijum, onda se uspješno i dobro rješava hirurgijom ili, eventualno adjuvantnom terapijom (radioterapija ili citostatik). Kod odmaklog stadijuma, prvo se primjenjuju neke druge vrste terapija – hemoterapija, zračna terapija, a ako se bolest povlači očekivanom brzinom i u očekivanom obimu, pristupa se hirurškom zahvatu. Sve zavisi od pacijenta do pacijenta.
RB/BI: Koji je procenat izliječenja od ove bolesti?
Dr Čolaković Popović: Danas u razvijenom svijetu, jer tome težimo, karcinom dojke se otkriva zahvaljujući mjerama prevencije koje se tamo bolje primjenjuju, ili pacijenti više vode računa i, zahvaljujući skriningu, otkriva se u ranoj fazi, a kada se tada otkrije, petogodišnje preživljavanje je 85-90 posto, što uopšte nije malo.
RB/BI: Da li mislite da globalna kampanja „Ružičasti oktobar“ ima efekta koji zavrjeđuje i koji bi trebalo da ima?
Dr Čolaković Popović: Nadam se da ima. Ova kampanja dugo traje. Možda se prije nije baš tako zvala, ali postoji Udruženje „Dona Montenegrina“ i one odavno u oktobru obilježavaju mjesec borbe protiv karcinoma dojke. Uvijek su to bile neke šetnje Podgoricom, podsjećanje ženske populacije na jednu vrlo zlokobnu bolest koja je u zamahu, ne samo kod nas nego i u svijetu, a koja može da se otkrije ako se povede računa i misli na nju. Ljekari predlažu samopreglede kod žena jednom mjesečno, najbolje u danima nakon menstruacije, jer tada žena najlakše može da prepozna eventualnu promjenu. Ako joj to postane navika svakog mjeseca, ako to žena prihvati kao neki ritual, može rano napipati promjenu koja će je odvesti doktoru i tada će biti u rukama stručnjaka. To je način da iz borbe izađe kao pobjednica.