Doktor preporučuje – dr Zorica Vukčević, internistkinja pulmološkinja: Od virusa nas jedino dobar imunitet može spasiti

U rubrici “Doktor preporučuje”, koju svakog utorka Radio Bar realizuje u sklopu emisije “Sunčanom stranom ulice”, gošća je bila dr Zorica Vučević, internistkinja pulmološkinja.

RB/BI: Posljednjih decenija veoma izražen zdravstveni problem, kod sve većeg broja populacije, je bronhijalna astma. Posebno je teško kada se ova bolest pojavi u ranom djetinjstvu. Koje metode i tretmane liječenja preporučujete i na koji način preduprijediti da se ova bolest ne pojavi, a ako do nje ipak dođe, da li se može sanirati u mladom dobu kako ne bi postala cjeloživotni problem?

Dr Vukčević: Astma jeste bolest mladih i veliki broj djece naslijedi tu atopijsku konstituciju od roditelja, pa stoga mi uvijek pitamo da li je neko u porodici iamo alergije, asmu, atopijski dermatitis… Ako je to takav tip, ja kažem, ako je to takav “štof” – ako dijete ima hiperreaktivne bronhije, ako je dijete tako rođeno, to se već na samom startu, u ranom djetinjstvu primijeti kao česti bronhitis. Roditelji ne vole da koriste termin astma, oni će radije reći bronhitis, a velika je razlika između bronhitisa i astme. Astma je, ustvari, nekontrolisana inflamacijska reakcija koja traje u disajnim putevima i javlja se zato što mi iz vazduha udahnemo neki alergen na koji burno reagujemo. Postoji i neatopijska, odnosne nealergijska astma, a javlja se u manjem procentu.

Uglavnom se srijećemo sa alergijskom. Kako liječiti? Porodice se, uglavnom, edukuju. Naučimo ih da ne usisavaju prašinu u kući, ne drže kućne ljubimce, da dušeke drže u posebnim najlonskim vrećama, koriste antialergijske jastuke, da na prozorima nemaju zavjese, dom održavaju tzv. vlažnim čišćenjem, da prate vremensku prognozu (gdje se saopštava količina polena u vazduhu po kubnom metru). Zavisi da li su alergični na drveće (koje cvjeta tokom ranog proljeća), travu (tokom ljeta) ili ambroziju (rana jesen). Postoji i grupa alegrotestova sa kojim možete da provjerite na koji alergen reagujete. Najčešće to bude na veći broj inhalacionih alergena, ali nekad i nutritivnih (na hranu). Liječenje podrazumijeva da se, pored dijetetsko-higijenskih mjera, s jedne strane nauči načinu života i izbjegavanju samog alergena, a s druge, ljekari uoči proljeća daju grupu ljekova (stabilizatori mastocita antihistaminici ili leukotrijenski ljekovi) koji sprječavaju da ta alergija bukne i prouzrokuje težu kliničku sliku.

Da bi se to preduprijedilo, potrebno je javiti se ljekaru prije nego što krene sezona cvjetanja i raznošenje polena. Svaki pacijent mora biti edukovan, a načini su brojni. Uglavnom, već na samom startu, kod najblažeg oblika astme, preporučuje se inhalacioni kortikosteroid, jer je to lijek koji smiruje inflamaciju u disajnim putevima i ne dozvoljava da (ono što roditelji ne znaju) ta astma ne modeluje disajne puteve, da postane hronična, nego da se u ranom djetinjstvu sanira. Obično se, ako se dobro liječi, negdje u pubertetu i preraste. Doduše, mali procenat tih astmi se produži i kasnije, ali, opet, budu kontrolisane astme.

RB/BI: Obično, kao što ste kazali, roditelji izbjegavaju termin astma. Radije upotrebljavaju naziv bronhijalna astma. U čemu je razlika i kako se tretiraju?

Dr Vukčević: Novak Đoković je neko ko se bori sa tim. On je profesionalni sportista, a ima astmu. Astma, ustvari, zavisi od kvaliteta “štofa” naših disajnih puteva, sa time se rađamo, to ima genetsku predispoziciju. To je hronična bolest koja se drži pod kontrolom. Roditelji ne vole suočavanje sa tom dijagnozom, bez obzira da li je to kontrolisana astma. Bronhitis je bolest starih ljudi, a to su fiksirane opstrukcije. Astma je bolest da kada ste u zdravom stanju, potpuno ste zdrava osoba.

Kada uđete među alergene, dobijate spazam ili grč disajnih puteva i imate nedostatak vazduha. Kada izađete iz alergena, ponovo ste u redu. I emocije mogu da dovedu do spazma. Bilo da su lijepe, bilo da su ružne. To su obično osobe kojima smetaju intenzivniji mirisi, koje ujutro rano imaju nedostatak vazduha, kašljanje, ali astma može da se prezentuje i samo u naporu, kada nešto rade ili kada trče. Može se manifestovati stalnim kašljuckanjem, dugim, suvim kašljem. Na kraju dođu do toga da imaju hiperreaktivne bronhije. Čovjek tokom dana udahne jedan veliki olimpijski bazen vazduha, u kome ima svašta. Zavisi kakvi su naši disajni putevi – ako su preosjetljivi, oni će dovesti do spazma koji će se manifestovati nedostatkom vazduha i astmom.

Bronhitičari obično žive u sredinama sa velikim procentom aerozagađenja, kao što su Pljevlja, ili su dugogodišnji pušači ili ne poštuju profesionalnu preporuku da nose maske (kao što je bio slučaj sa radnicima u KAP-u). Kod osoba sa bronhitisom, bronhije se vremenom progresivno sužavaju i tu popravke nema. Kod astme imate spazam, pa je to situacija gdje je to potpuno normalan nalaz. Kod bronhitisa to tako ne ide. On se razvija polako, progresivno.

RB/BI: Kako viroze utiču na zdravlje i kvalitet života? Jesu li posljedice sve učestalijih viroza kod populacije zabrinjavajuće?

Dr Vukčević: Nas su učili da su virusi praktično mrtva bića, da nisu živi, jer ne jedu, ne razmnožavaju se, već počinju da djeluju tek kada uđu u domaćina. Međutim, istorija o virusima je mnogo šira, značajno dublja i tek o tome treba da učimo. SARS-CoV-2 virus nam je to i pokazao. To su mutanti koji imaju jako veliku sposobnost prilagođavanja i mijenjanja i napadaju cio organizam. Kada uđe u organizam, on ne napada samo respiratorni trakt. Tako se manifestuje samo na startu, ali je praktično kompletan organizam napadnut, što se odražava u padu broja leukocita, padu trombocita, znači, tačno se vidi da se organizam bori sa tim virusima. Naravno, u tom periodu treba savjetovati mirovanje i pomoć svom organizmu. Pacijentima kažem “pomozite svom organizmu, nemojte SARS-CoV-2 virus doživljavati kao nešto bezazleno”, jer se pokazalo da dolazi do jako puno miokardita (srčani mišić je napadnut), jako puno aktiviranih astmi (ljudi koji su “prerasli” svoju astmu i postali potpuno stabilni, godinama nisu imali napad i nisu izimali ljekove, poslije Covida im se ponovo vratila, pa su u čudu). Znači, virus treba ozbiljno shvatiti, uzimati dobru preventivu, uzimati suplemente, jer hrana koju jedemo nema dovoljno ni minerala ni vitamina, pripremati se za zimu jačajući imunitet. Jedina stvar koja nas može spasiti od virusa je dobar imunitet.

RB/BI: Posljednjih mjeseci se i na našem podneblju sve glasnije govori o ponovnoj pojavi koronavirusa, preciznije, novog soja Omicrona. Koji su simptomi i kakva je Vaša procjena – da li treba da budemo zabrinuti?

Dr Vukčević: Sada se spominju Eris i Forniks kao mutanti Omicrona. Da budem iskrena, to je bilo i očekivano. U mojoj ambulanti sam već imala pacijente koji su imali visoko febrilno stanje nekoliko dana, prate ga bolovi u grlu, gnojna angina, zapušen nos, kašalj, kod nekih i dijareja i povraćanje. Kakav će biti tok i ishod bolesti je individualno. Zavisi od imuniteta – ako je osoba imunokompetentna, dobro spava, dobro jede, nema stresa i sjekiracije, takvi se brzo i oporave.

RB/BI: Koliko se ljudi time može pohvaliti?

Dr Vukčević: Znate kako, čim se razbole, znači da im je imunitet pao. Dešava se da osoba ima Covid, a da druga, koja u istoj kući živi, nema. Moja preporuka je da sve svoje sile usmjerimo prema jačanju imuniteta. Svako sebe treba da presliša da li mu nedostaje san, da li se lose hrani, da li je pod stalnim stresom… Hronični bolesnici treba da porade na stabilnosti bolesti, jer čim osoba ima, recimo, hronični bronhitis ili je hronični bubrežni bolesnik, alkoholičar ili dijabetičar, niži je imunitet i prijemčivija je za viruse. Kada dobiju virus, treba da se jave ljekaru i uozbilje, jer virusi koji danas haraju nisu bezazleni kao što je nekada bila gripa. Ranije se sa gripom išlo na posao, šmrcalo se, kašljalo i radilo.

RB/BI: Kako se zaštititi i da li već sada savjetujete nošenje maske?

Dr Vukčević: Iskreno da vam kažem, ja spadam u onu grupu ljekara koja težište stavlja na jačanje imuniteta. Treba da shvate da je imunitet taj koji štiti i da maska, de facto, ne može ništa specijalno da pomogne. Možete da je nosite ako ulazite u prostoriju gdje znate da se nalaze inficirani ljudi, a znate da ste imunokompromitovani. Tada ima efekta i smisla. Nošenje maske na ulici zaista ne preporučujem.